Dragi osmaši, na linku u prilogu možete pogledati sve što vas zanima o nama i uvjeriti se da je naša gimnazija pravi izbor za vas.
Dobro nam došli!
https://www.srednja.hr/skole/gimnazija-matija-mesic-slavonski-brod/
https://sites.google.com/view/knjiznicagmm/po%C4%8Detna-stranica
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Popis udžbenika za školsku godinu 2024./2025.
Brošura „Državnom maturom“ do fakulteta - vodič za učenike završnih razreda četverogodišnje srednje škole!
19. veljače 1826. godine, u Slavonskom Brodu je rođen Matija Mesić, poznati hrvatski povjesničar i prvi rektor Sveučilišta u Zagrebu.
Nakon pohađanja pučke škole u Brodu i gimnazije u Požegi, njegov ujak, zagrebački kanonik Stjepan Ilijašević, primio ga je u kanoničku kuriju i poslao na daljnje školovanje. Uskoro je stupio u sjemenište, nakon kojega ga biskup Haulik šalje na studij u Beč i Prag kao nadarenog učenika. Nakon što je završio studij teologije, povijesti i zemljopisa u Beču i Pragu, Mesić se vratio u Zagreb u doba buđenja nacionalne svijesti pod utjecajem ilirskog pokreta i Gajevih novina Danice ilirske.
Mesić je imenovan profesorom povijesti i ravnateljem tadašnje Pravoslovne akademije, gdje se zauzima da se u nastavu, umjesto dotadašnjeg njemačkog jezika, uvede hrvatski. Kako bi se što više približio tom cilju, prevodio je razne školske priručnike i pisao znanstvene radove na hrvatskom te redigirao povijesnu dokumentacijsku građu.
Nakon sloma apsolutizma 1860. godine, Mesić je s Josipom Jurjom Strossmayerom doprinio osnivanju Sveučilišta u Zagrebu. Izabran je za prvog rektora Sveučilišta koje je svečano otvoreno potkraj listopada 1874. godine govorom bana Ivana Mažuranića. Prilikom imenovanja i promocije održao je čuveni govor koji je započeo riječima: „Velik je dan što ga danas slavi vaskolik narod hrvatski”. U tom poznatom govoru upozorio je na važnost modernog sveučilišta i iskazao širinu vlastitih gledišta. Te godine izabran je za redovitog profesora hrvatske povijesti na Mudroslovnom fakultetu.
Zaslužan je i za očuvanje mnoštva dokumenata iz starije hrvatske povijesti, čime je uvelike doprinio razvoju hrvatske povijesne znanosti. Napisao je brojne rasprave, no njegovim se glavnim i najvažnijim djelom smatra Život Nikole Zrinskog, nastao 1866. godine, dotad najopsežniji i najkritičnije obrađen životopis u hrvatskoj povijesnoj literaturi.
Umro je 6. prosinca 1878. godine u Zagrebu u kući barunice Kušlan na Markovu trgu.
I naša Gimnazija s ponosom nosi njegovo ime od 7. veljače 1992. godine.