U uradcima imali su zadatak primijeniti obilježja umjetničkih pravaca. Kod fovista dominira čista boja i likovni znaci. Dinamika boja određena toplim i hladnim bojama je ključna u ovim kompozicijama koje ne bježe od kolorističke modulacije i kolorističke perspektive. U ekspresionizmu čista boja se degradira, osvaja ju crna i djela postaju  psihosocijalne projekcije stvarnosti uoči prvog svjetskog rata. Kubistička djela poput slike u slomljenom ogledalu  indeks su za  turbulentne promjene u svijetu u kojem nastaju; kako one političke tako i one znanstvene, posebice  kad je riječ o zakonitostima relativnosti iz područja fizike. „Rastvoreno“ oplošje kubusa stopit će se s pozadinom, te teško ćemo nazrijeti gdje počinje, a gdje prestaje lik u analitičkom kubizmu. U sintetičkom kubizmu ploha i boja trijumfiraju u novoj tehnici i maniri kolaža.